Nije zapaljen auto, nema ranjenih, nema razbijenih prozora, mrtvih (nedajbože). Predlažem da, zbog ogromne razine pristojnosti i kulture koju su pokazali, nekoga od njih postavimo na neke važne fukcije u gradskim upravama ili još bolje, u državnoj upravi. I također predlažem da im se svi kolektivno zahvalimo. Ne bilo kada nego na Dan domovinske zahvalnosti. Ako ni zbog čeg onda zbog dijela teksta navedenog na stranici Dinama a čiji dio donosim u nastavku a koji govori o požrtvovnosti, entuzijazmu i upornosti koja je krasila glavne protagoniste dotične rabote (koja god ona bila).

"Po zagrebačkim kvartovima počele su "nicati" BBB podružnice, pa su se i na utakmicama počeli pojavljivati "autonomaški" transparenti (BBB Maksimir, BBB Travno, BBB Dugave, itd.) Isprva su navijači sami organizirali odlaske na gostujuće utakmice po tadašnjoj Jugoslaviji. "Upamtili" su ih u Beogradu, Sarajevu, Ljubljani, Nišu, Titogradu, Skopju, Splitu... Putovali su bivšom državom ponosno, uzdignuta čela, pronoseći ime Dinama, Zagreba i Hrvatske. Nerijetko, neizbježno je bilo i potući se, primiti udarce, ne bi li se dokazala ljubav prema klubu. Nije ih smetalo. Dinamo je bio i ostao - svetinja."

Nepažljivi čitač mogao bi pomisliti kako ne razlikujem Torcidu i Bad Blue Boyse, jer se prvi dio teksta odnosi na najvijače Hajduka a citat s stranice Dinama naravno na navijače Dinama, ali moram se opravdati i reći kako ih zaista (ne) razlikujem. Mislim da su iste olupine onoga što su bila nekada bića s potencijalom da postanu ljudi. A zašto se to ne usuđuju reći i drugi i zašto se uporno pokušava pronaći opravdanje za silnu količinu agresije, sirovosti, pijanstva i gluposti (na stadionima, na sastanicima nekih važnih tijela u klubovima, na državnoj televiziji, na komercijalnom televizijama, u infomativnom, zabavnom i svakom drugom programu), zaista ne razumijem. Fenomen. Svi vode računa da ne povrijede osjećaje naših vrlih navijača među kojima eto ima i „svega nekoliko izgrednika". 63. ih je privedeno!! A sve je proteklo ok!? Od ovih 63, 10 -ak dinamovih samo preventivno je privedeno. Može li mi netko navesti još samo jedan jedini primjer bilo kojeg kulturnog, glazbenog, sportskog pa čak i događaja tipa prosvjeda ili demonstracija, gdje je 10 ljudi bilo privedno preventivno a 50 -ak nepreventivno? Može li mi netko objasniti zašto se to u ovoj čudnoj tvorevini od države sa tzv. odredbama koje se nazivaju zakonima, tolerira?

A da! To se tolerira zato što su "... putovali bivšom državom ponosno, uzdignuta čela, pronoseći ime Dinama, Zagreba i Hrvatske. Nerijetko, neizbježno je bilo i potući se, primiti udarce, ne bi li se dokazala ljubav prema klubu..."

Sada bi netko mogao na ovo reći kako nije točno da se tolerira jer, da se tolerira, ne bi bili privedeni. Međutim ja i dalje stojim kod teze kako tu nešto opasno ne valja o onim općim postavkama. Evo zašto još jednom. Pokušajte zamisliti vijest koja kaže kako je sinoć u Zagrebu održan koncert grupe Simly Red koji je protekao bez većih izgreda. Svega je 60 ljudi privedeno a od toga 10 -ak preventivno.

Kada biste takvu vijest pročitali iznad glave bi Vam ostao upitnik „k vragu, kakav je to koncert bio??"

Ali kad pročitate ovu s početka teksta, niste negativno zatečeni već pozitivno. Pomislite „eto kako lijepo da je utakmica protekla bez većih problema". Uz dužno poštovanje to ne samo da su dvostruka mjerila nego je totalno poremećen sustav vrijednosti.

Čuveni koncert Rolling Stonesa u Altamontu 1969. rezultirao je jednom žrtvom agresivnih Hells Angelsa i ušao je u povijest kao pojam opasne situacije na rock koncertu i destruktivnosti koja kao osnovni epitet prati ove veterane rokere. A što se s istim brojem ljudi događa na stadionima?

Naši navijači (BBB) su, s druge strane, nakon neodigrane utakmice Dinamo - Zvezda iz '91 proglasili sami sebe herojima koji su neustrašivo krenuli na Delije te tako označili početak Domovinskog rata. I onda ih je Faber (dežurni milicajac) istukao! A oni su branili nacionalne interese! Našu Hrvatsku od razularenih beograđana (ako se u ovom trenutku u čitateljevoj glavi javlja misao kako zagovaram interese Delija odmah naglašavam da su oni, baš kao i svi na Zemlji koji razbijaju po stadionima, iste one olupine već spomenute u tekstu). Baš kao što te iste „nacionalne" interese brane i danas kad odu iz države Zagreb u državu Split, s planete Maksimir na planetu Poljud. Al bome, čini mi se da ih danas nema tko istući. Kad Faber više nije milicajac.

autor teksta: Martina Ferger-Dragušica